Kad nimfe plaču
Imam veliki problem sa vratima. I sa dupetima. A još više sa vratima koja su dupetima zatvorena. A pogotovo ako postoji mogućnost da ja svojim dupetom zatvorim tuđa vrata. Zauvek?! Nalete paničnog straha… Nastavite sa čitanjem
Imam veliki problem sa vratima. I sa dupetima. A još više sa vratima koja su dupetima zatvorena. A pogotovo ako postoji mogućnost da ja svojim dupetom zatvorim tuđa vrata. Zauvek?! Nalete paničnog straha… Nastavite sa čitanjem
Koliko stvari umem da zabravim… Koliko stvari sam se usudio da zaboravim… A mislio sam da nikad neću smeti. Još manje hteti. Al eto, pobegle su mi kao i neka sećanja na detinjstvo.… Nastavite sa čitanjem
Kaže meni moja majka danas „Sine, došlo je zadnje vreme. Ima da bude smak sveta.“ Gledam je belo, i čekam da razvije svoju filozofsku misao. Nastavlja sa dignutim rukama ka plafonu, toliko da… Nastavite sa čitanjem
Ipak ti necu reći sve. Al ću ti reći svašta. Neću biti grub. Jer si lepa. I šarmantna. Prava Mediteranska Dama. Umivena dvema rekama, iskvarcana celogodišnjim suncem, mirišljava na masline i katalonske vinograde.… Nastavite sa čitanjem
Nema tog jastuka koji uspavljuje nemirnu savest, niti tih ožiljaka koje ruka lako odneti može. Nema tih poljubaca koji čiste kaljave obraze k’o što nema ni majke koja svoje čedo doji pelinom. Nema… Nastavite sa čitanjem
Teško zaspimo u tuđem krevetu. Žuljaju nas tuđe cipele. Tesne su nam tuđe košulje. A zamislite kako je osobi zarobljenoj u tuđem telu. Kad joj je ogledalo neprijatelj. Kad joj je sopstveni odraz… Nastavite sa čitanjem
Ako nije problem ja bih sad da odem na spavanje… Poštovani strahovi, cenjene utvare prošlosti, nedovršene priče, neizvesnosti i bolu, nemojte me shvatiti pogrešno, al ja bih sad malo da samujem. Tihujem. Suviše… Nastavite sa čitanjem
Osećao se smrad ustajalog stajskog đubreta pomešan sa mokraćom. U levom uglu štale krava je otelila tele koje je ležalo ispod njenih zadnjih nogu u lokvi krvi. Niz kovrdžavo krzno mu se slivala… Nastavite sa čitanjem
Negde između prihvatanja situacije i nemanja izbora. Negde između „kasno je“ i „razumem te“. Tamo negde između žaljenja za nečim i sažaljenja nekoga, odmah iza ponosa i samopoštovnja smrde ukradena i mrtva srca.… Nastavite sa čitanjem
Znate šta… Ovo ne pišem nikome. Ili pišem Nikome. Pišem svima onima koji ne znaju srpski, a osećaju se isto ko ja. Pišem svima onima nepismenima koji nijedno slovo ne znaju a koji… Nastavite sa čitanjem