Usta puna zemlje

Eee Srbi moji, udaviste se tim srbovanjem. Puna vam usta zemlje, jebiga čega drugog kad hrane nemamo. Lepih reči još manje. Tako je to sa siromašnim društvima, kad nemaš nečim ličnim da se hvališ onda se hvališ eto sticajem okolnosti. A to je da si Srbin. Ili tuđim uspesima. Recimo Đokovićevim.

Nema ničeg lošeg u tome biti Srbin, ali takođe nema bilo čega spektakularnog. Ponekad mi deluje da većina Srba to doživljava kao titulu, kao neku genetsku predispoziciju za posebnost. Zapravo se radi samo o jednoj stvari, a to je nepoznavanje drugih kultura, drugih nacija i drugih društava. Kroz to shvatamo koliko smo svi posebni kao ljudi, a ne kao Srbi.

Svojatamo Teslu, kunemo se u Đokovića, a svi znamo da za njihove uspehe nije zaslužna Srbija. Da nisu otišli iz nje, nikad ništa ne bi uradili. Novak danas plaća porez Monte Karlu, a kompanija Tesla se nalazi u SAD-u, gle čuda, baš tamo gde je NAŠ Tesla uz NJIHOVU pomoć dosegao maksimum kao naučnik.

Kad se budete ostavili lovačkih priča o nepostojećem zlatnom escajgu na dvoru Nemanjića, kad budete shvatili da su devet Jugovića sa sve Bogdanom, Milanom Kosančićem i Ivanom Toplicom izmišljeni likovi koji nikada nisu postojali a da su Marku Kraljeviću i Milošu Obiliću pripisane stvari koje nikad nisu uradili a vi ih upravo zbog toga veličate, možda prestanemo našu istoriju da sagledavamo kroz epove i počnemo da je razumemo kroz činjenice. Kad vam neko bude rekao da se kralj Milutin oženio sa šestogodišnjom Simonidom kada je on imao 44 godine, i da ga je Srpska Pravoslavna Crkva, iako je bio pedofil, proglasila za sveca, možda prestanete da lajete gluposti i promislite pre nego što zinete.

Da bi neko bio nosilac titule SrbIN mora da bude belac, pravoslavac, heteroseksualac, mora da bude čistokrvan, pedigriran, sa jasnim poreklom deset kolena unazad i da se preziva na „ić“. Ako je musliman onda je balija (regija Bosne) ili Turčin (regija Sandžaka), ako je Hrvat, katolik onda je ustaša (sve zapadno od Drine). Svi oni nisu Srbi dok ne donesu nekakvu medalju sa takmičenja, pobedu sa Eurosonga ili nagradu sa Kanskog festivala pod zastavom Srbije. Tada zaboravljate i da su iz Novog Pazara, i da su lezbijke, i da se ne prezivaju na „ić“. Tada ih tapšete po ramenu, jurite malo njihove zvezdane prašine a jedino što tad zaslužujete jeste šlajmaru među obrve.

Vrlo često se pitam kada će u Srbiji biti bolje. Vrlo verovatno onda kada informacija da si Srbin po prioritetu postane sekundarni podatak, a primaran da si Dobar Čovek. Kad budete shvatili da i ateista i musliman i peder i Jevrejin i lezbijka mogu da budu Srbi, i da Srbin može da bude i musliman i peder i Jevrejin i lezbijka. Kad budete shvatili da Sunce dobre ljude greje gde god da su jer je svako nebo njihovo, a da to sunce srBskog neba ni vama ne sija, već se samo onako zubato upinje, e tad će nam biti bolje. I otvorite svoja srca i svoje umove, krilatite svoje znanje, svoju ljubav i razumevanje, jer kako davno rekoše pametni ljudi „ptice odgajane u kavezu misle da je letenje bolest“.