„Ali“ – reč koja te čini teroristom
Nemam više želudačnog sadržaja za priče o kolektivnoj krivici. Nemam više mišića u leđima da nosim krivicu koja mi se nameće a koju nisam počinio. Nisam kriv jer sam Srbin, nisam kriv jer sam pravoslavac, jer sam hrišćanin, jer sam beo, jer sam dlakav. Isto tako nije kriv ni onaj jer je Albanac, jer je musliman, jer je peder, jer je crnac, jer je plavook. Prihvatam samo jednu vrstu kolektivne krivice, a to je da svi grešimo jer smo Ljudi. Prihvatam je, jer vidim da odosmo u materinu. I svi smo krivi.
Duboko sam uveren da sve religije sveta pozivaju na ljubav, mir i harmoniju i da nijedna ne propagira nasilje. Potpuno je druga stvar kako pojedinci interpretiraju određene religije. Problem je što je pogrešno shvataju čak i oni koji su njeni poklonici, a kamoli oni koji veruju u neku drugu religiju. Umesto da nam ukazuju na stvari koje nas spajaju, kao što je ljubav, krotkost, požrtvovanost i saosećajnost, počele su da nas razdvajaju naglašavajući razlike. Zaboravili smo da lampe mogu biti različite, ali da je svetlost uvek ista. Nažalost, oni slepi u srcu je ne vide.
Ko ti daje pravo da brojiš mrtve, da odlučuješ čije majke suze su teže, da odlučuješ ko je kriv a ko prav. Odakle ti pravo da vagaš koga ima više, ko je mlađi ko je zaslužio a ko nije. NIKO NIJE. Ko ti je dao pravo da odlučuješ koje je zlo veće? Zar ti nije jasno da tada u svakom slučaju zauzimaš stranu zla. Zlo je zlo, ne postoji veće ili manje. Samo menja oblik da bi ti se lakše dodvorilo i lakše te obuzelo.
Ovo je manifest humanista, čovekoljubaca, saosećajnih i tihih. Onih koji nemaju dovoljno pojačala u glasu da bi se svima obratili i snage da iznova namiguju slepima i šapuću gluvima. Ovo je slovima napisano nadanje svih onih koji i dalje misle da je lakše gajiti ljubav nego mržnju. Ovo nije osuda onih koji ne misle isto, ovo je poziv za njih da pokušaju da u sebi probude toliko ljubavi i osude bilo koji zločin bilo gde. Ovo je poziv na bojkot reči ALI jer kada se radi o ubistvima bilo koga bilo gde bilo kada i iz bilo kakvih razloga NE SME DA POSTOJI ALI!!!
Ne sudite bilo kome, jer tako postajete isti kao i oni što ubijaju, samo što oni to rade oružjem a vi srcima. Ne budite osvetnici, zloslutnici, ne govorite „ako i zaslužili su“ jer tada nema razlike između vas i onih koji bi igrali na njihovim grobovima. Ne poredite dva zločina jer na taj način opravdavate onaj koji ne branite. I tada ste već terorista. Ne nosite snajper. Ali ne nosite ni ljubav.
Ovo je planeta bogova i čudovišta, gde vrlo često bogovi ubijaju a čudovišta celivaju. Ovo je planeta na kojoj se od zamena teza i najmudrijima vrti u glavi. Ovo je planeta na kojoj živi Čovek. Mali, glup, sebičan sa velikim snovima. Ubeđen u svoju posebnost misli da će naglašavajući razlike pobeći od jedne velike istine – da smo svi isti. Da samo svi Ljudi. Probudili smo religije, probudili smo nacije, probudili smo klase, počeli da razlikujemo boje kože, zaboravljajući da smo svi na isti način došli ovde i da na isti način svi sa ove planete i odlazimo.
Ја сам АЛИ.
Зато што је то слобода говора.
Зато што без али није могуће водити било какву констриктивну расправу.
Зато што без али свет постаје црно-бели.
Ono nije sloboda govora. Ono je bezocno vredjanje necijeg Ja.
na sta licis blogdane krv ti jebem
Najveca je glupost reci da smo svi isti……postoje ljudi i neljudi..tako je bilo, tako je danas…i tako ce biti i ubuduce…..a sto se tice terorizma, najveci teroristi su u medijima, oni terorisu ceo svet…..je ne suis pas Charlie…novinari ne smeju da vredjaju nikoga, niti da obmanjuju javnost, kao sto to rade oduvek, od svog postojanja….a uzeli su sebi monopol na jedino ispravno razmisljanje i ne dopustaju drugima da kazu sta misle….da nije tako i da postoji sloboda izrazavanja, ljudi ne bi otvarali bloggove na internetu, n’est ce pas?
Reblogged this on batabatic.
posle tvojih clanaka nikada ne mogu dodati ni rec.
Utopijski tekst, zanimljiv i raduje me da neko mlad ovako piše. Medjutim, ne slažem se da „ALI“ ne sme postojati, a pogotovo ZAŠTO. Svi znamo da su ljudi stvorili društvo kakvo jeste. Ali 🙂 da nema onog zašto ne bi postojalo ni humanističkih vrednosti, ni nauke, ni odgovora na pitanja. Religije su takodje sebi mnogo dozvolile pogotovo monoteističke. Poznajem ih dobro i nisam siguran da se mogu nazvati religijama mira. Pročitajte Toru, Bibliju i Kuran, eto vam odgovora, isključive su, diskriminišu različitost. Religiozne organizacije, koje god, mogu biti uvredjene, i uzvratiti olovkom isto tako, dati argumente, biti humane. Svet je video i mnogo lomača, krstaških ratova i đžihada, da bi ostao nem. Da ljudi, dobri ljudi nisu rekli ALI i ZAŠTO, ne bi bilo ni Mahatme Gandija, na bi bilo ni Martin Luter Kinga ni Nelsona Mendele. Te „Svete knjige“ su pisma svoga vremena, ne mogu biti posle iskustva humanizma i prosvetiteljstva moralne osnove današnjice. Religija i duhovnost su dve različite stvari. Mediji su moćna stvar, zato je potrebno boriti se za slobodno i istraživačko novinarstvo, bez strasti i sujete, koje će pružati informaicje, znanje, koje će uticati na humanizaciju društva. Zbog toga ja jesam Šarli, ali i 2000 nigerisjkih nevinih žrtava.