Otvoreno pismo Miroslavu Gavriloviću (a.k.a. Patrijarh Irinej)

Je l’ znate gde ja živim? Ja zaista živim u bombardovanoj, razorenoj, moralno i ekonomski osakaćenoj, osiromašenoj, poplavljenoj, na stub srama prikovanoj zemlji. U zemlji koja je godinama, decenijama i vekovima gradila svoju velelepnu istoriju, a koja poslednjih godina ne može da se opere koliko se usrala.

Tačno si opisao Srbiju.

Bombardovana na pragu XXI veka, naočigled celog sveta, zbog bezumene politike koju su vodili politički moćnici, neosvrćuci se na to šta narod kaže, misli i oseća, pa se sada njihova deca i unuci kud god da kroče osećaju žigosanim.

Razorena zbog sistematskog uništavanja nezasitih, beskrupuloznih i nemoralnih vođa koji su pod velom patriotizma, krali i ono malo amaneta što su nam dedovi ostavili, pa sad glođemo koske i jedemo kačamak, i to ako imamo sreće.

Moralno i ekonomski osakaćena upravo zbog glasnogovornika kao što ste vi, crkveni izaslanici, koji ste samo jedan zupčanik naše zarđale mašinerije. Moralno smo osakaćeni jer takvi kao ti licemerno manipulišu ovaj narod, bez imalo stida ukazujući na tuđe ogrebotine a ne osećate smrad sopstvene truleži i gangrene koja je zahvatila crkvu. Ekonomski smo osakaćeni, između ostalog, zato što vi i vaše napaljene kolege drkadžije furaju na gajbama zlatne kvake, slavine i viljuške. Moralno smo zatupeli pa intelektualna elita ćuti dok vam ruku celivaju eskorti i muške kurve, a nama prodajete muda za bubrege o seksualnim dezorijentacijama.

Osiromašena jer i oni koji bi trebalo da je čuvaju, od nje čerupaju. Pa i sami znate kako je to, kad su vaše kolege drkadžije za vreme sankcija kad je plata moje majke bila 5 maraka, naplatili opelo na sahrani njenog oca 100 maraka. Zar ste toliko zaslepljeni svojom pohlepom i egoizmom da vam ne smeta stavljanje u svoju funkciju gotovo svih građane Srbije i pravljenja neosnovanih materijalnih troškova?

Poplavljena jer je vode oni koji zaista misle da ćete pevajući u tim mantijama ispod kojih nadrkavate kite, kao antidodole, oterati kišne oblake. Pa čekaju na tvoje mišljenje na tvoj sud i mere obim tvog rektuma da bi ti se dodvorili i tako zamazali oči onih 80% stanovnika Srbije, koje ti vidiš kao vernike, a političari kao glasače.

Na stub srama prikovanoj, ne zato što će šačica građana i građanki prošetati u nedelju 500 metara glavnim gradom, već zbog vašeg zatvaranja očiju pred pedofilijom i pederastijom u crkvenim redovima. Da li ti svojim fašističkim govorom, a tvoje kolege pipkanjem piša maloletnh dečaka, pokušavate da nametnete svoj stil življenja drugima, naročito neiskvarenoj deci i neiskusnoj omladini, zbog čega su, sa punim pravom – zabrinuti njihovi roditelji i vaspitači?

E moj Miroslave, Miroslave. Da ti kažem nešto onako kao čovek čoveku. Znaš li ti šta je ljubav? Ljubav je kad i pored svega ovog napisanog, toliko očiglednog da boli, i dalje voliš svoju zemlju. Jer zemlja nije država. Ja volim Srbiju, ali prezirem državni sistem. Ja volim svakog čoveka, za razliku od tebe, ali prezirem licemerje. Ja volim Boga, a prezirem crkvu kojoj si ti kolovođa.

Živeo, i Bog ti dao mira kad već mudrosti nije.