Molitva za spas
Nema tog jastuka koji uspavljuje nemirnu savest, niti tih ožiljaka koje ruka lako odneti može.
Nema tih poljubaca koji čiste kaljave obraze k’o što nema ni majke koja svoje čedo doji pelinom.
Nema tih suza koje vraćaju vreme unazad, niti dana koji ne idu napred.
Nema tih tišina koje umiruju usta puna reči, niti hrabrosti koja tera sve strahove.
Nema tog jutra koje krivom može svanuti pravo, niti večeri koja u tišini može doći nevinom.
Nema tih molitvi koje Boga grešnom mogu dozvati, niti nota koje pesmom tužnog mogu uveseliti.
Nema tih slatkih zalogaja koje gladnog istine mogu nahraniti, niti suvih kapi koje žednog odgovora mogu napojiti.
Nema te kurve koja može obrisati sećanja na prošlost, niti nove ljubavi koja može obećati lepšu budućnost.
Nema čak ni mesta gde skitnica kofere lako pakuje, niti planine iza koje sunce jače sija.
Nema tih vremena kad će ništa i svašta biti vrednije od nečega, ko što nema dinara vrednijeg od zagrljaja.
Nema te lažne buke koja može nadjačati tišinu iskrenosti, niti tišine laži koja će prevariti buku istine.
Nema tog ćoška koji dete tokom žmurke sakrio nije, niti tog osmeha koji je tokom ljubavi sakrio licemerje.
Nema te uvrede koja može doneti sreću, niti bola koji može doneti olakšanje.
Al ima nečeg u tom strahu koji donosi oprez.
Ima nečeg u sećanju na kasne bratovljeve zagrljaje koji vraćaju rani spokoj.
Ima nečeg u strpljivim pogledima gorućih srca koja te uče življenu.
Ima nečeg u planiranju boljeg sutra što te danas čini strpljivim.
Spašenim.
Lepo zvuci, izuzetno lepo napisano, srecom, nije bas tacno da niti nemirnoj savesti, niti oziljcima, niti gresnom … nema spasa ni utehe..